Osjetite Sarajevski filmski spektakl u vašem domu
Osjetite Sarajevski filmski spektakl…
Dvanaestog avgusta, samo jednim klikom možete postati dio Sarajevo Film Festivala.
Neka magična Orhidelia bude vaš izbor ovoga ljeta
Neka magična Orhidelia bude vaš izbor…
Terme Olimia s cjelokupnom i kvalitetnom wellness i selfness ponudom poziva…
Ljeto u Termama Tuhelj
Ljeto u Termama Tuhelj
Ljeto je period kada najviše razmišljamo o odmoru s obitelji i prijateljima.

Ne bih ja nikuda

One to One

OBJAVLJENO:
14.05.2015. u 12:55

IZVOR:
Kenan Bešlija - Magazin Azra

Došao, vidio uživao

Zar nije ljepše leći na livadu pored Neretve, koja se tu može piti, staviti kamen pod glavu i ne razmišljati o bilo čemu. Ja sam tog sunčanog utorka poželio da tu i ostanem, u Glavatićevu, 25 kilometara od Konjica, stotinjak kilometara od Sarajeva, grada čiji stanovnici često putuju na druge kontinente, ne znajući za divne krajolike i čuda prirode u vlastitom komšiluku

Kako tvrdi stranica Viamichelin, Konjic je od Sarajeva udaljen 64 kilometra. Ni cijelih 70 kilometara od glavnog grada ove zemlje, nalazi se pravi mali dragulj, onaj koji čeka da ga velike turističke agencije tek otkriju. Konjic je sve ono što Sarajevo nije. Konjic je prvo manji, ali samo statistički. Za razliku od Sarajeva, Konjic ima rijeku i to pravu, onu čija netaknuta ljepota pomalo plaši. Neretva je u Konjicu kristalno čista, ne smrdi i pored nje šeta nevjerovatan broj lijepih, nasmijanih ljudi. Konjic ima i Muzej koji radi, ima odlične saradnike koji će posjetiteljima otkriti nevjerovatne detalje iz prebogate historije ovog gradića. Začudit ćete se šta sve krije mali - veliki muzej pored nedavno rekonstruirane ćuprije u centru Konjica. Nedaleko od konjičkog Muzeja nalazi se i kuća Zuke Džumhura, najpoznatijeg stanovnika ovog grada, novinara, pisca, putopisca i karikaturiste. Još jedno mjesto koje vrijedi posjetiti.

Stid me je reći, no ko prizna pola mu se prašta, da sam posjetio mnoge gradove Evrope i Regiona, no Konjic sam otkrio tek nedavno, jednog divnog sunčanog utorka. Zlatan Mutevelić, veliki, dobri čovjek, i ekipa iz njegove marketinške agencije tog dana organizirali su prezentaciju novog Nissan automobila. Ništa komplikovano: ispred jedne autokuće dobijete na posudbu novi automobil, pun besplatnog goriva i vozite se u društvu kolega. Cilj je bio Konjic, grad koji smo otkrili baš tog dana, njegove opuštene i prijatne ljude, Neretvu, njegovu skrivenu historiju i sunce koje ovdje sijalo jače nego kod nas, u pomalo mračnom, užurbanom i ne tako čistom Sarajevu.

Prezenatacija novog Nissana pretvorila se u svoju najbolju suprotnost. Umjesto priče o konjskim snagama, potrošnji goriva, mjenjačima i automobilskim gumama, pretvorila se u divan, opušten izlet, te zadovoljstvo kolega, koji se nisu mogli sebi samima načuditi zašto kroz Konjic samo prođu i zašto nekada ne stanu u ovom zanimljivom gradu. Ipak, Konjic nije samo gradić, on je i najveća općina u BiH na čijoj teritoriji se nalazi i najintrigantniji „spomenik" novoj historiji, čuveni Titov bunker, sa spavaćom sobom bračnog para Broz, bunker koji na svu sreću nikad nije poslužio svojoj svrsi, odbrani od nuklearnog napada.

Dalje uz Neretvu put nas je odveo u Glavatičevo. I to smo mjesto otkrili i nismo se pokajali. Nekih 25 kilometara od Konjica, ovo mjesto pored divnog restorančića na stijeni iznad Neretve, nekoliko kućica - bungalova i jezerceta, nudi još nešto. Nudi nevjerovatan mir koji samo prekida uspavljujući huk Neretve. Otkrili smo divne livade i plaže pored smaragdnozelene rijeke koja je tu duboka 15 metara, tako su nam domaćini rekli. Otkrili smo i pomalo divljeg mladog konja - ždrijebe, kojem se baš i nije pretjerano svidjelo što mu gazimo po zelenom ručku. Automobil koji je nama prezentiran apsolutno je impresivan i svojim izgledom i svojim performansama, a njegovi budući vlasnici će moći uživati u činjenici da voze statusni simbol i da će im se neko diviti zbog toga. No, mjesto na kojem je automobila prezentiran, kanjon Neretve, bilo je ono što je fasciniralo i što smo poželjeli ponijeti kući. Kući, gdje su nas čekali računi, nepročitani mailovi, Facebook hakeri i ljudi koji vas zovu samo i isključivo kada im nešto treba.

Zar nije ljepše leći na livadu pored Neretve, koja se tu može piti, staviti kamen pod glavu i ne razmišljati o bilo čemu. Ja sam tog sunčanog utorka poželio da tu i ostanem, u Glavatićevu, 25 kilometara od Konjica, stotinjak kilometara od Sarajeva, grada čiji stanovnici često putuju na druge kontinente, ne znajući za divne krajolike i čuda prirode u vlastitom komšiluku.

 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove magazina STYLE.BA. Online magazin STYLE.BA zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara STYLE.BA nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.
comments powered by Disqus